Divčibare su poznato turističko mesto koje se nalazi na planini Maljen, na nekih 40 kilometara od Valjeva i oko 100 kilometara udaljenosti od Beograda.
Osim povoljnih klimatskih uslova, Divčibare su se razvile i zbog toga što se nalaze blizu Beograda, Valjeva, Šapca, Čačka, a turistima iz Vojvodine, Divčibare su posle Fruške Gore najbliži planinski centar.
Turizam na Divčibarama nastao je kad je 1926. godine, 28 uglednih građana Valjeva osnovalo Zdravstveno društvo Divčibare, u sklopu kog je sagrađeno 20 brvnara za odmor. Narednih godina ovo društvo je otvorilo prvi hotel, prodavnicu, put od Kaone do Divčibara. Divčibare su za turističko mesto proglašene 1932. godine.
Na odmor su počele dolaziti i porodice iz Beograda i drugih gradova, a do drugog svetskog rata Divčibare su bile najuglednije planinsko turističko mesto u Srbiji.
Na Divčibarama postoji 6 obeleženih pešačkih staza:
Centar – Golubac
Centar – Paljba
Centar – Ljuti krš
Centar – Velika pleća
Centar – Pančevačko odmaralište – Crni vrh
Kružna staza – Vrhovi Divčibara
Sportsko-rekreativni sadržaji
Zahvaljujući nadmorskoj visini od 1000m, blagoj klimi i čistom vazduhu, Divčibare su idealno mesto za sportske pripreme, rekreativni turizam, dečje i omladinske kampove, nastavu u prirodi i aktivni odmor. Na Divčibarama se nalaze tereni za tenis, odbojku i košarku, kao i zatvoreni bazen u hotelu „Divčibare“.
Skijanje i sportovi na snegu
Staza na Crnom vrhu, dužine 850 metara, žičarom kapaciteta 1200 skijaša na sat je najzanimljivija iskusnim skijašima. Druga staza na suprotnoj padini Crnog vrha sa ski-liftom, osvetljena je i pogodna je za većinu skijaša. Divčibarske padine su pogodne za sankanje, hodanje na skijama…
Divčibare se prvi put spominju još u vreme Turaka, gde je u popisu Smederevskog sandžaka pojavljuju još 1476. godine. Izgleda da Turci nisu preterano bili zainteresovani za blagodeti Divčibara po organizam, tako da se među prvima koji su primetili pozitivan uticaj klime na zdravlje pominje knez Miloš. Priča se da je trgujući stokom, knez uvideo blagotvorni uticaj klime na Divčibarama gde se odmarao. Bilo je to u leto 1882 godine.
Predanja o nastanku imena Divčibara vezuje se za mnoge legende od kojih je u narodu najrasprostranjenija legenda o devojci koja je čuvala ovce u trenutku kad je za vreme letnjih pljuskova reka Crna Kamenica nabujala i odnela mladu čobanicu. Otud naziv Divčibare koji zapravo na staroslovenskom znači „Devojačke bare“.
Visovi Maljena
Za drugu legendu vezan je naziv najvišeg vrha Divčibara – Kraljev Sto(1103m). Prema narodnom predanju, pre nego što će postati car, srpski kralj Dušan je zaratio sa Mađarima. Pošto je iz Prizrena sa vojskom došao na Maljen, Dušan se sa svojom pratnjom popeo na najviši vrh Maljena gde je postavio logor, a vojsku je poslao na neprijatelja. Tu je ostao sve dok nije primio vest o pobedi Srba nad Mađarima, kad je sišao do Krčmara, gde se nalazila srpska tvrđava Bela stena. Pošto je izvršio smotru svojih trupa, kralj se vratio u Prizren, a narod da bi sačuvao sećanje na dane Dušanovog boravka u ovom kraju, dao je najvišem vrhu Divčibara naziv Kraljev sto.
Kraljev sto je zbog svog geografskog položaja bio značajan u toku kolubarske bitke, a još postoje tragovi rovova.
Drugi po visini Crni vrh (1098 m), zatim slede Paljba (1051m) i Golubac (1050m).
Golubac je je vrh sa kog se pruža predivan pogled valjevskog kraja. Nekada su šume ovog visa bile pune divljih golubova, po čemu je vis i dobio ime. Golubac je obrastao mešovitom četinarskom i listopadnom šumom.
Velika pleć (1036m) je vrh koji kad se posmatra sa drugih vrhova liči na ogromnu plećku pa je tako dobio ime.
Vode Divčibara
Divčibare su bogate vodnim tokovima. Pod vrhom Golubac, izvire Bukovska reka, koja u svom toku kroz predivnu klisuru kao pritoku prima Crnu reku.
Vodopad Skakalo visok je 20 metara nastaje od reke Manastirice koje izvire pod Kraljevim stolom.
Ispod Golupca izvire Crna Kamenica koja protiče kroz Divčibare.
Od više potoka, nastaje Crna reka
Crna reka nastaje od više potoka koji izviru sa severne strane Divčibara. Posebno su zanimljivi vodopadi 5-10 metara.
Biljne vrste
Na Divčibarama su najzastupljenije četinarske šume: beli i crni bor, jela,smrča, kleka i planinski bor. Od listopadnog drveća na Maljenu su najčešće breza i bukva, crni i beli jasen, hrast, cer i božikovina ili zelenika.
Takođe Divčibare se zbog velikog broja cvetnih biljnih vrsta mogu nazvati „Cvetna planina“.
Jeremičak, crnjuša, kaćun, jaglika, narcis, vresak, lincur, hajdučka trava, pelen, velebilje, matičnjak, majčina dušica, salep, mrazovac, babina svila, plava gencijana, srčenjak, pasji zub, jarebika.
Od lekovitih biljaka: angelika, beli slez, bokvica, bosiljak, bršljan, vilina kosa, vlasuša, vodopija, gavez, gavranov luk, gorocvet, grčica, dan i noć, divlja vrbena, dinjica, dobričica, đurđevak, zanovet, zvezdan, zvončic, zova, ivanjsko cveće, imela, jagorčevina, kandilica, kantarion, kaćun, kičica, kleka, kopriva, kukurek, kukuta, ladolež, lincura, loboda, ljubičica, majčina dušica, maslačak, matičnjak, medunika, kopriva, nana, neven, paparat, polen, perunika, ruzmarin, svatovak, hajdučka trava, crni slez, čuvarkuća i mnoge druge.
Tu su još i gljive, šumska jagoda, divlja malina i kupina, borovnica,
Od životinjskih vrsta tu je srna,zečevi, veverice, divlje svinje, kune belice i kune zlatice, jarebica kamenjarka, šareni detlić, seoski detlić, kreja i planinski slavuj.
Manifestacije
Divčibare su bogate turističkim manifestacijama.
„Dani gljiva na Divčibarama“ se održavaju početkom oktobra. Sastoji se izedukativne izložbe sveže nabranih, proizvedenih i prerađenih gljiva.
Manifestacija „Beli narcis“ se održava krajem maja. U okviru programa organizuju se brojna dešavanja, teniski turniri, izložbe cveća, izbor za mis, koncerti, moto skup…
„Zimski festival dečije rekreacije“ na Divčibarama održava se u februaru. Ovo je internacionakni festival gde osim učesnika iz zemalja iz okruženja, učestvuju i deca iz dijaspore. Festival se zasniva na učestvovanjima u ponuđenim zimskim aktivnostima, koja se boduju za pojedinačni i ekipni plasman.